Ljubljana se guši u ljetnoj vrućini, a mi sjedimo u hladu pod gustom krošnjom ogromnog drveta ispred male kućice kao iz bajke u kojoj su Strupi prije nekoliko godina uredili atelje. I to u najstrožem centru grada. Položaj ne iznena|uje. Studio je tek odraz njihova djelovanja, koje je , bar što se mene tiče, inteligentno, neposredno, lagano na veoma poseban način i zapravo vraški probirljivo. Njihova djela valja najčešće vidjeti kao neusiljenu igru, čija pravila nisu potpuno jasna, pa ako promatrač nije dovoljno pozoran, može ga ta zaigranost zavesti, te neće opaziti problematizirana polazišta za razmišljanje – ona mogu biti manifestna ili pak vrlo svakodnevna. Strupi ih nude ponekad na formalan način, a još češće tek usputno, bez formalnih struktura.